Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića i UVJETIMA KORIŠTENJA.
PRIJAVA
Klub
Mišo Cvijanović Cvijo – standard koji generacije za njim tek trebaju dostići
02.02.2019.

Ovih dana tiskane i internet novine preplavile su prekrasne riječi i slike koje su samo u pokušaju dočaravale lik i djelo riječkog korničara Miše Cvijanovića Cvije. Kada kažemo „samo u pokušaju“ mislimo na sve ono što se naprosto ne može izreći riječima kada su u pitanju ljudi koji su za sobom ostavljali trag i svojim djelima, i svojom pojavnošću, karizmom, ali i tragom svojih duša koje su, unatoč „zarobljenosti“ u ljudskom tijelu, uvijek nekako izbijale van, među ljude, među zidine gradova u kojima su živjeli, na ulice kojima su hodali, koje su se uvlačile u razgovore, dojmove i sjećanja koja su se stvarala u dodiru s takvima.

Mišo je bio jedan od takvih. Jedan od onih koji kao da su pričali svoju priču čak i onda kada su šutjeli.

HNK Rijeka Miši Cvijanoviću duguje tako mnogo. Svojim je riječima uvijek pogađao bit, a istovremeno nudio perspektive koje je svatko mogao tumačiti na svoj način. Nudio je slobodu interpretacija, iako se nije bojao zauzimati svoj stav. U toj igri suprotnosti nastajali su tekstovi zbog kojih će Mišo zauvijek ostati među onima čija se ljestvica tek mora dosegnuti, čiji standardi nisu samo puko novinarsko izvještavanje s pokojim pretjerano angažiranim komentarom koji bi za cilj imao promociju samog novinara i njegove tobožnje novinarske hrabrosti kako bi ispao važan, velik i revolucionaran. Ne. Mišine riječi za nas su uvijek bile nenametljivi komplet svega što je zaista važno. Bile su i izazov, i smjerokaz, i savjet, i pohvala, i pokuda, ali i izraz velike ljubavi za HNK Rijeka i njegove igrače, navijačice i navijače. Dugujemo mu mnogo i iščekujemo nekoga tko će hrabro zakoračiti njegovim novinarskim putem.

Slučajnost ili ne, ali u ovom newsletteru donosimo i razgovor s našim Marijanom Jantoljakom koji u svojoj knjizi sjećanja ima upravo i Mišine karikature samoga sebe. Jer Cvijo je bio i karikaturist koji je znao što iščitati s lica čovjeka kojim se bavi i kako to pretočiti u crtež.

Sve ono kakvim ga pamte njegovi najbliži, njegovi prijatelji i kolege zasigurno je mnogo više i mnogo obuhvatnije od ovog našeg sjećanja na Mišu, ali ne možemo, a da se i mi s njime ne pozdravimo na način na koji kao cijeli kolektiv osjećamo i želimo.

Mišo, hvala ti na svemu!




Prijava na newsletter