Prije točno 55 godina u dobra spominjanja otišao je Pero Radaković, jedan od najboljih igrača Rijeke svih vremena i klupska legenda.
Utorak 1. studenog 1966. bio je koban za velikog igrača. Pojavio se na jutarnjem treningu prve momčadi i dok je izdvojen tehnicirao loptom u kutu igrališta, iznenada mu je pozlilo i srušio se na zemlju. Suigrači su odmah priskočili i onesviještenog ga unijeli u kola.
Nažalost, pomoći ovoga puta nije bilo. Mugoša je suznih očiju pritiskao papučicu gasa dok su maser Bobi i trener Osojnak pokušavali reanimirati nesretnog mladića na putu prema bolnici. Uzalud… Ponajbolji igrač Rijeke svih vremena otišao je tiho. U legendu.
Međunarodni omladinski nogometni turnir „Memorijal Petar Radaković“ održava se u znak sjećanja na klupsku legendu Petra Radakovića. Prvi put održan je 1969.
Igrao je na poziciji desnog krila, te je bio član momčadi Rijeke koja je 1958. godine u kvalifikacijama izborila povratak u Prvu jugoslavensku ligu.
Ujedno je najbrži strijelac u povijesti “Rijeke” zatresavši mrežu nakon samo tri sekunde. Sudbina je htjela da posljednji put dres voljene Rijeke obuče u pripremnoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., a pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada gledao je s klupe.
Na posljednjem ispraćaju okupilo se 15 tisuća štovatelja velikog igrača, poklonivši se još jednom uzornom sportašu i simbolu poslijeratne Rijeke. Bijela ˝četvorka˝ će zauvijek imati posebnu težinu u riječkom klubu jer nosio ju je mladić koji je srušio mnoge barijere, mladić koji je 1962. proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.
Petar „Pero“ Radaković (22.02.1937. – 01.11.1966.), uz Vladimira Lukarića, bio je prvi riječki reprezentativac i prvi igrač Rijeke koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu na kojem je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto.
Radaković je i tamo ostavio dubok trag postigavši u četvrtfinalu pobjednički pogodak za prvu pobjedu Jugoslavije nad SR Njemačkom na svjetskim prvenstvima. Posljednji put za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 27. rujna 1964. godine u Beču protiv Austrije.
Za najbolju selekciju igrao je 19 puta, tri godine zaredom (od 1961. do 1963) nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. godine proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.
