Neki ljudi uđu u naše živote tako tiho, gotovo neprimjetno, da ne zapamtiš ni trenutak kada se to dogodilo. A onda, prije nego što shvatiš, ostave trag toliko dubok da ti se čini kao da su tu oduvijek. Čak i kad ih nema, osjetiš njihovu prisutnost – kao da će svakog časa otvoriti vrata, ući u prostoriju i svima izmamiti osmijeh.
Takav je bio naš Davor Sever, glasnogovornik Rijeke, koji nas je prerano napustio na današnji dan prije točno deset godina. Tog 11. kolovoza 2015. nitko od nas nije mogao ni slutiti da ćemo ga tada posljednji put pozdraviti, niti da će nam ga sudbina tako okrutno oduzeti.
Ostavio je iza sebe prazninu koju ni godine nisu uspjele ispuniti. U obitelji, među prijateljima, kolegama… svatko tko je imao sreću poznavati ga nosi u sebi dio njegovog osmijeha, njegove dobrote i one posebne energije kojom je znao obasjati dan.
Bio je voljen i poštovan od svih – od svih ljudi s kojima je radio u svojoj novinarskoj karijeri, igrača iz one čudesne generacije što je osvojila Stuttgart i prve trofeje ovog zlatnog razdoblja kluba, do njegovih kolega s kojima je proputovao mnoga mjesta diljem Europe i Hrvatske prateći našu Rijeku.
Teško je zamisliti tko bi se više veselio uspjesima Rijeke od našeg Davora, duplim krunama, uspjesima u Europi…
Davor je bio više od kolege – bio je tiha snaga, čovjek koji nikad nije tražio svjetla reflektora, a bez kojeg bi mnoge priče ostale neispričane.
Godine polako prolaze, dani polako brišu tugu i bol zbog preranog gubitka, a ostavljaju u sjećanjima njegovih najmilijih zajedničke trenutke dobrote, veselja i smijeha iz vremena koje su zajedno proveli.
Sjećanja su ostala – video snimke, tekstovi, razgovori, šale i tisuću malih trenutaka koje nosimo sa sobom. Godine prolaze, ali osjećaj gubitka ostaje jednako snažan.
Dragi Davore, nikad te nećemo zaboraviti.
