Nogometaši Rijeke zaključili su kalendarsku godinu koju će mnogi s pravom istaknuti kao najuspješniju u klupskoj povijesti. Rijeka je, naime, ostvarila sve svoje ciljeve – rezultatske, financijske i marketinške.
Rezultatski ciljevi uvijek su u prvom planu, a Rijeka je u tom segmentu ponovila uspjeh iz 2017. godine te drugi put u klupskoj povijesti osvojila naslov prvaka, kojem je pridodala i sedmi naslov osvajača Hrvatskog kupa. SuperSport HNL bio je uzbudljiv kao rijetko kada – izjednačen, napet i neizvjestan, s velikim ulogom zbog mjesta u kvalifikacijama za Ligu prvaka, koje je nudilo i priliku za popravni ispit u borbi za skupinu nekog od europskih natjecanja.
Pehar na Rujevicu došao helikopterom
Bila je to godina uspona i padova, sjajnih pobjeda, ali i nekih razočaravajućih poraza i remija. Ipak, svaki se bod pokazao ključnim, pa tako i onaj osvojen u domaćem remiju s fenjerašem Šibenikom u 25. kolu prošle sezone. Na kraju je i taj bod imao presudnu težinu, baš kao i pogoci Fruka, Djouahre, Menala, Rukavine i Jankovića, koji su krojili pobjede i u konačnici skrojili veličanstveno slavlje. Utakmica protiv Slaven Belupa trenutak je koji će se dugo prepričavati i zauvijek ostati urezan u sjećanjima navijača, baš kao i ona protiv Cibalije 2017. godine, s tom bitnom razlikom da su Farmaceuti bili kudikamo nadmoćniji suparnik od Vinkovčana osam godina ranije. Ipak, sjajna momčadska igra izbacila je u prvi plan junake Niku Jankovića i Tonija Fruka te usmjerila prema Rujevici helikopter s peharom namijenjenim prvaku Hrvatske. Slavilo se na stadionu i na Korzu, a potom se sve ponovilo nekoliko dana kasnije, u reprizi posljednjeg prvenstvenog kola.
U reprizi zadnjeg kola osvojen i Kup
Ovoga puta u uzvratnoj utakmici finala Kupa, koji je odlučio Nais Djouahra sjajnim udarcem s distance i Rijeci donio i drugi domaći trofej. Jednako kao i ranije, slavilo se s navijačima na Rujevici i na Korzu, sve do kasno u noć. Rijeka je tako postala osvajač dvostruke krune, iako je zbog politike samoodrživosti u zimskom prijelaznom roku morala prodati neke važne igrače. Branič Niko Galešić otišao je u Dinamo, Ivan Smolčić u Como, a Marco Pašalić u Orlando, no Rijeka je nastavila istim tijekom te, zahvaljujući sjajnoj energiji unutar svlačionice, ostvarila zacrtane ciljeve i još jednom ispisala najsjajnije stranice klupske povijesti.
Od Razgrada do prezimljavanja u Europi
Zlatna slova dodatno su oplemenjena u jesen, kada je Rijeka izborila skupinu UEFA-ine Konferencijske lige, koju je završila na 16. mjestu među 36 momčadi, osiguravši prvo prezimljavanje u nekom europskom natjecanju nakon čak 46 godina. Davne 1979. Rijeka je, na putu do zimovanja u Europi i utakmica s Juventusom, eliminirala belgijski Germinal Beerschot i čehoslovački Lokomotiv Košice. Ovoga puta put je bio znatno zahtjevniji, osobito u kontekstu broja utakmica koje je trebalo odigrati kako bi se 2026. godina dočekala kao sudionik europskog natjecanja. Tijekom 2025. Rijeka je u Europi odigrala 12 utakmica te ostvarila četiri pobjede, četiri remija i četiri poraza.
Nikad veći broj članova HNK Rijeka
To je omogućilo Rijeci da 2025. godinu završi na 103. mjestu UEFA-ina ljestvice, što je drugi najbolji plasman Bijelih u povijesti, budući da su 2017. godinu završili kao 91. momčad Europe. Ipak, dok je 2017. završena s koeficijentom 15,5, 2025. je zaključena s koeficijentom 17,1. Promatrajući isključivo europske nastupe u 2025. godini, Rijeka je klupski koeficijent povećala za 8,125 bodova, čime se, prema učinku u aktualnoj europskoj sezoni, nalazi na 56. mjestu.
Godina na izmaku bila je uspješna i po pitanju broja članova, kojih je na kraju 2025. bilo čak 17.118. Uz to, 27 domaćih utakmica Rijeke pratilo je ukupno 156.604 gledatelja, odnosno prosječno oko 5.800 po utakmici, što otprilike odgovara broju vlasnika godišnjih ulaznica, kojih je 5.412.
