S tugom u srcu opraštamo se od Marijana Jantoljaka, legendarnog vratara HNK Rijeka koji nas je napustio u 85. godini. Rođen 7. veljače 1940. u Zagrebu, Jantoljak je svojim neumornim duhom, talentom i predanošću ostavio neizbrisiv trag u povijesti riječkog nogometa kojem je posvetio gotovo 60 godina svoje karijere.
Marijan Jantoljak bio je, po mnogima, vratar ispred svog vremena i prototip današnjih vratara kojima je jedna od važnijih odlika igra nogom. Na golu HNK Rijeka proveo je zlatne godine svoje igračke karijere, od 1960. do 1972., postavši vratar s najviše nastupa u povijesti kluba (430) i osmi igrač uopće po broju nastupa za Rijeku. Njegov rekord od 917 minuta bez primljenog gola u sezoni 1969./70. i dalje stoji kao neuništivi spomenik njegovoj iznimnoj vratarskoj kvaliteti. Posebno su ostali upamćeni njegovi jedanaesterci budući da je s bijele točke čak 15 puta bio strijelac.
Nadimak Tica dobio je zbog atraktivnih parada koje su bile glavna karakteristika njegovog vratarskog stila.
U Rijeku je došao iz zemunskog Jedinstva, a nakon Rijeke, nosio je dres Borca iz Banje Luke, Metalca Siska i Segeste, gdje je u 40. godini završio igračku karijeru, ali ne i ljubav prema nogometu. Bio je prvi vratar Rijeke koji je branio za reprezentaciju Jugoslavije za koju je nastupio u dva susreta, ostavivši trag i na međunarodnoj sceni.
Trenerski poziv odveo ga je natrag u Rijeku, gdje je godinama oblikovao mlade vratare, prenoseći im svoje znanje i iskustvo, ali osim u omladinskom pogonu bio je trener vratara prve momčadi, ali i pomoćni trener te glavni trener. Upravo u toj ulozi sjedio je na klupi prve momčadi u prvoj povijesnoj utakmici u HNL-u 1992. godine. Sve do kraja Jantoljak je neumorno radio s najmlađim uzrastima u školi HNK Rijeke, dokazujući da prava strast ne poznaje dob.
Činjenica da je Rijeka posljednjih desetak godina postala značajna upravo po stvaranju mladih i kvalitetnih vratara uvelike je i njegova zasluga budući da su mnogi prošli upravo kroz njegove ruke. Još prošli mjesec bio je u kampu, s jednakim sjajem u očima s kojim je sva ova desetljeća promatrao dječake koji sanjaju veliku karijeru među vratnica pri čemu su im njegovi savjeti itekako mogli pomoći.
Marijan je bio skroman čovjek velikog srca, uvijek spreman podijeliti savjet ili anegdotu. Za njega su brzina, procjena i hrabrost bile ključne vrline vratara, ali i života. HNK Rijeka ga je voljela kao svog, a on je uzvraćao istom mjerom, nazivajući Klub svojim drugim domom. Njegovo nasljeđe živi u svakom mladom vrataru kojeg je podučio, u svakom navijaču koji ga je bodrio i u svakom rekordu koji je postavio.
Marijane, hvala vam za sve što sto ste dali HNK Rijeka i počivali u miru.
