U nedjelju u 88. godini napustio nas je Mile Tomljenović, a riječka nogometna obitelj ostala je bez još jednog velikog imena u svojoj povijesti.
Tomljanović je rođen 1935. godine u selu Željava, na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nogometnu karijeru počeo je u »Jedinstvu« iz Bihaća, a u Bihaću je ujedno završio i Učiteljsku školu.
U Jedinstvu je registriran od 1953. godine, a iako je bio želja Dinama i Hajduka, skrasio se na kraju u Borcu iz Banja Luke gdje je stekao status klupske legende.
U Borcu je proveo osam godina, te je ujedno¸radio kao odgojitelj u domu “Dr. Mladen Stojanović”. Prve kontakte s Rijekom imao je već 1958. godine, a na Kvarner je na kraju stigao 1963. godine potpisavši ugovor na četiri godine.
Zanimljivo jedan od uvjeta za dolazak u Rijeku bila je mogućnost studiranja slikarstva i Tomljenović je 1963. godine na Pedagoškoj akademiji upisao smjer likovna umjetnost.
Jedna od najupečatljivijih utakmica bila je pobjeda protiv Dinama 1967., u sezoni kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova. Rijeka je slavila 3:2, Dinamo ostao bez naslova prvaka, a jedan gol na utakmici postigao je Tomljenović.
Za Rijeku je u konačnici odigrao 65 utakmica i postigao osam golova. Nakon Rijeke karijeru je nastavio u Sjedinjenim Američkim Državama igrajući za Houston Stars od 1968. do 1970. godine. Najbolja sezona bila je 1966./1967. kad je u 28 prvenstvenih utakmica postigao tri gola.
Nakon povratka u Rijeku nastavio je raditi u klubu gdje je na početku imao uloga trenera u mlađim uzrasnim kategorijama, a kako je i sam istaknuo, obavljao je i ulogu oružara.
Ilijas Pašić vodio je Rijeku 1970. i 1971. godine, a Tomljenović je bio u ulozi pomoćnika, a istu je obavljao u vrijeme dolaska Miroslava Ćire Blaževića na klupu Rijeke.
Početkom »devedesetih« Tomljenović je postao prvo sportski direktor, potom i direktor HNK »Rijeka«, te među osnivačima današnje Prve HNL.