Nogomet piše lijepe priče, a upravo takva je ona Nike Vučetića, 18-godišnjeg vratara juniorske momčadi koji je silom (ne)prilika stao na gol protiv Slaven Belupa i odradio posao poput nekog prekaljenog vratara kojem je ovo bila 201. a ne prva seniorska utakmica u karijeri.
Prvi put na gol Rijeke stao je kao osmogodišnjak, u međuvremenu bio član lokalnih klubova Grbci 2000, Borac i Pomorac, pa radom, talentom i zalaganjem dočekao povratak na Rujevicu, a onda i priliku u prvoj momčadi u prvenstvenoj utakmici.
– Osjećaj je bio fantastičan. Cijeli život treniram i sanjam ovaj trenutak, da mogu stati na gol. Neopisivo, rekao je Vučetić koji se protiv Slaven Belupa pokazao mirnim i sigurnim u igri nogom, uz to obranio je i zicer Butića, jednom dobro istrčao i boksao loptu.
Iako je zbog seniorskog debija imao tremu, podrška koju su mu dali suigrači i treneri olakšali su mu prve seniorske minute.
– Rekli su mi da budem miran, pružili su mi svu podršku, govorili da budem koncentriran jer imam to što se traži, da će me oni zaštititi ako bude trebalo i da samo budem svoj.
Otežavajuća okolnost za mladog vratara bila je i kiša koja na brzom travnjaku poput onog riječkog dodatno ubrza loptu, ali…
– Bio samo previše zauzet koncentracijom na utakmicu i uživanjem u istoj da bi mi kiša smetala. Uz to, iz Rijeke sam pa sam i naviknuo na ovakve uvjete.
Vučetić je imao i jednu obranu nakon što obrana Bijelih nije kvalitetno očistila jednu naoko laganu loptu.
– Svi smo tu da jedni drugima pokrivamo leđa. Ovaj put se dogodilo da sam ja malo zablistao i to je to, zaključio je Niko Vučetić.
Izjavu Nike Vučetića pogledajte u nastavku.