“Priča o Peri Radakoviću storija je o jednom skromnom dječaku iz brojne siromašne obitelji, koji je nogometnim umijećem dosegao zvjezdane visine…” uvodna je rečenica Marinka Lazzaricha u monografiji “Kantrida bijelih snova” o jednom od najboljih igrača Rijeke njezinoj bogatoj povijesti.
Pero Radaković ostavio je dubok trag u nogometnom svijetu, a njegov prerani odlazak dogodio se u utorak 1. studenog 1966. godine, prije točno 58 godina.
Priča o preranom odlasku ispričana je već mnogo puta, Peri Radakoviću pozlilo je na jutarnjem treningu prve momčadi dok je izdvojen tehnicirao loptom u kutu igrališta. Brza reakcija suigrača, te napori masera Bobija i trenera Osojnaka nisu nažalost bili uspješni i u dobra spominjanja tog dana otišlo je veliko nogometno ime.
Na posljednjem ispraćaju okupilo se 15 tisuća štovatelja velikog igrača, poklonivši se još jednom uzornom sportašu i simbolu poslijeratne Rijeke. Bijela ̋četvorka ̋ će zauvijek imati posebnu težinu u riječkom klubu jer nosio ju je mladić koji je srušio mnoge barijere, mladić koji je 1962. proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.
Radaković je igrao na poziciji desnog krila, a sudbina je htjela da posljednji put dres voljene Rijeke obuče u pripremnoj utakmici protiv Istre 17. rujna 1966., dok je pobjedu Rijeke nad Beogradom 30. listopada gledao s klupe.
Ujedno, bio je dio ekipe Rijeke koja je 1958. godine u kvalifikacijama izborila povratak u Prvu jugoslavensku ligu, te je nosi titulu najbržeg strijelca u povijesti “Rijeke” zatresavši mrežu nakon samo tri sekunde.
Uz Vladimira Lukarića, Radaković je bio prvi riječki reprezentativac i prvi igrač Rijeke koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu na kojem je Jugoslavija osvojila četvrto mjesto. Radaković je i tamo ostavio dubok trag postigavši u četvrtfinalu pobjednički pogodak za prvu pobjedu Jugoslavije nad SR Njemačkom na svjetskim prvenstvima. Posljednji put za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 27. rujna 1964. godine u Beču protiv Austrije.
Za najbolju selekciju igrao je 19 puta, tri godine zaredom (od 1961. do 1963) nosio je titulu najboljeg desnog pomagača u državi, a 1962. godine proglašen za najboljeg sportaša grada Rijeke.
Međunarodni omladinski nogometni turnir „Memorijal Petar Radaković“ održava se u znak sjećanja na klupsku legendu Petra Radakovića. Prvi put održan je 1969. godine.
