Na današnji dan, prije točno 59 godina, prerano nas je napustio Petar Pero Radaković, jedan od najboljih riječkih nogometaša svih vremena.
“Dirigent igre iz pozadine. Pirlo i Modrić iz nekih drugih vremena. Kantrida se ponosila Radakovićem. Dijete sa Sušaka koje je na travnjak radosti u kamenolomu stiglo s petnaest godina (1952.)“, napisao je Orlando Rivetti u tekstu posvećenom Peri Radakoviću kada se biralo sto najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena.
Sama činjenica da je među njima pronašao svoje mjesto dovoljno govori o igračkim kvalitetama Pere Radakovića, koji je posebno ostao upamćen po pogotku Zapadnoj Njemačkoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1962. godine.
Četiri godine kasnije, u svojoj 29. godini, “okrutna sudbina otela ga je iz kamenoloma radosti“.
Priča o tom tužnom danu, 1. studenoga 1966. godine, ispričana je mnogo puta. Peri Radakoviću pozlilo je na jutarnjem treningu prve momčadi dok je, izdvojen, tehnicirao loptom u kutu igrališta. Brza reakcija suigrača te napori masera Bobija i trenera Osojnaka, nažalost, nisu bili dovoljni. Tog je dana u sjećanja zauvijek otišlo jedno veliko nogometno ime.
Pero je imao problema sa srcem koji su primijećeni tijekom turneje po Zapadnoj Njemačkoj 1963. godine. Na utakmici protiv Nürnberga ukazivana mu je pomoć na terenu i u bolnici, a liječnici su mu savjetovali odmor od nogometa. Ipak, Pero se nakon tri mjeseca vratio na travnjak, ne mareći za rizik koji je to nosilo. Za Rijeku je bio spreman dati sve!
Na njegovu posljednjem ispraćaju okupilo se oko 15 tisuća štovatelja velikog igrača, koji su se još jednom poklonili uzornom sportašu i simbolu poslijeratne Rijeke.
“Ispratila ga je cijela Rijeka. Pero je bio pojam skromnosti, igrač vrhunske klase i čovjek iz naroda“, napisao je Rivetti.
U spomen na Petra Radakovića, od 1969. godine održava se Međunarodni omladinski nogometni turnir „Memorijal Petar Radaković“, koji i danas čuva uspomenu na njegov lik i djelo.
