Proteklog je vikenda održan respektabilan turnir na kojem su se natjecale 32 međunarodne ekipe mlađih selekcija – Otvoreni nogometni turnir Medulin 2022. koji je svjetlo dana ugledao prije više od 20 godina, a na njemu su svoja znanja i sposobnosti pokazali i dječaci riječke nogometne škole. Razgovarali smo sa svakim od trenera selekcija koje su nastupile i to pod pritiskom ozbiljne nogometne igre tijekom 3 dana nakon kojih su se zbrajali uspješni i oni manje uspješni trenuci.
Ovaj turnir imao je osim svoje natjecateljske i socijalnu dimenziju kroz koju su mali profesionalci HNK Rijeka imali priliku družiti se međusobno, ali i upoznati svoje kolege iz drugih hrvatskih klubova i šire. Sva četiri trenera su se složila u jednome – u Medulinu su se pokazali i roditelji naše djece čiji je entuzijazam bio jači od svih prepreka i koji su pokazali i kako se navija, ali i kako se ponaša izvan zone komfora s obzirom na to da su djeca svakoga dana putovala na ovaj turnir, a po završetku dana se vraćali u Rijeku. Jedno prvo, dva četvrta i jedno “učeće 15. mjesto” velika su iskustva za naše ekipe.
Saša Ilić, trener U8 (2014. g.) : “Ovo je tek naš treći turnir, napredak je vidljiv!”
Za najmlađu selekciju riječke Škole nogometa, točnije za naše sedmogodišnjake i osmogodišnjake – morčiće ovo je bio tek treći turnir sa HNK Rijeka na kojem su završili kao visoki – četvrti! Njihov trener Saša Ilić, koji pred sobom ima zadatak razvijati igrački potencijal kod onih najmlađih, što je često i najteži posao, zadovoljan je napretkom svoje ekipe:
– Ovaj turnir smatram odličnim za naše dečke. Što se same igre tiče, ovo je za nas bilo jedno mješovito iskustvo jer pad u igri tijekom utakmica za ovu dob na određen način je normalan. Iako svi volimo i tu smo da bismo pobjeđivali, mislim da je najbolje od ovoga turnira bilo to što su dječaci nakon poraza puno manje plakali nego dva turnira ranije. Porazi su nešto na što se naši dječaci tek trebaju naučiti, a i u dobi su kada su njihove oscilacije u nošenju s gubitkom utakmice još uvijek izražene. Na turniru smo uspjeli doći do polufinala protiv NK Lokomotiva Zagreb čemu su prethodile prave, tvrde utakmice na kojima dečki najbolje uče kako se ne odustaje, kako se bori sa strahom i kako iskoristiti iskustvo te pokazati na sljedećem sličnom natjecanju još više. Koristim priliku da roditeljima, prvim podupirateljima našeg rada s djecom, poručim kako je najvažnije podržati svoje dijete u svakom trenutku – i u pobjedi, i u porazu. To je stvarno najvažnije – da djeca ne osjete pritisak i da znaju da smo svi uz njih!
Ivan Mijolović, trener U13 (2009. g.): “U Medulinu smo se učili dignuti glave i reagirati na poraz kako i priliči prvoligašu!”
– Za selekciju koju vodim, a koja je prije samo mjesec i pol dana na Umag Trophyju svladala izvrstan “Juventus” mogu reći da je ovaj turnir bio izazovan jer prikazana igra nije bila loša, ali nije bila spretna, realizacija nam nije išla, a kada ne zabiješ, kako se kaže – onda primiš gol. Kako smo se borili za 15. mjesto najveću prednost igranja na Medulinu 2022. vidim u tome da su dečki na zadnju utakmicu, kada je već bilo izvjesno da nećemo postići naš cilj i ući u polufinale, stigli sportskog duha! Naime, protiv NK Lučko igrali smo 4:0 i time pokazali da znamo na teren ući uzdignute glave i unatoč ispadanju s turnira – ipak ostaviti srce na terenu kao da igramo samo finale. No, drugačije ni ne smije biti. To su selektirani dječaci koji se pripremaju na profesionalizam i “ići naprijed” je imperativ, izdignuti se iznad prosjeka i bez kompromisa svakoj utakmici pristupiti s istom, “prvoligaškom ozbiljnošću.” Dečki su to uspjeli i ja kao trener sam zbog toga na njih jako ponosan!
Đulio Staver, trener U12 (2010. g.): “Uspjeli smo sve zamišljeno: osvojiti prvo mjesto i prezentirati HNK Rijeka!”
Mlađi pioniri HNK Rijeka, trenera Đulija Stavera, na ovom su turniru prošli zapaženo – prvi! Osim standardnih igračkih ciljeva, treneru naših desetogodišnjaka bilo je važno da se dječaci snađu u igri na pravoj travi i na više različitih terena, s izmjenom različitih protivnika, a da pritom najbolje prezentiraju HNK Rijeka i usvojena nogometna znanja:
– Međutim, međunarodni turniri poput medulinskog izazovni su i za nas trenere. Naime, za pripremu prvenstvene utakmice na raspolaganju imamo i po 7 dana pripreme za igru protiv poznate ekipe. U slučaju turnira se, pak, zna dogoditi da igramo prvi put protiv nekih ekipa, igra se nekoliko utakmica u danu i svakako je drugačije od standardnih natjecanja. Za nas je Medulin 2022. bio uspješan iako smo, nažalost, prije zadnje utakmice u skupini ostali bez našeg stopera Tomića koji je imao zdravstvenih poteškoća te mu ovim putem svi želimo brz oporavak, a istu želju i poseban pozdrav od cijele ekipe i mene kao trenera uputio bih i našem Franu Čargonji koji zbog zdravlja također trenutačno ne smije na travnjak. Sve u svemu, ovo je prvo mjesto još i slađe zbog toga jer je ekipa uspjela i u onome na čemu inzistiram u svome radu, a to je – zabaviti se i uživati u nogotmetu, a ne mogu ne spomenuti i roditelje koji su ovaj put zaista pružili neizmjernu podršku u svakom pogledu.
Mijo Dadić, trener U11, (2011. godište): “Kada igramo turnire – mobiteli su zabranjeni, igra i druženje su na prvom mjestu!”
Za igrače trenera Mije Dadića Medulin 2022 bio je odličan turnir s kojeg su se dječaci vratili bogatiji za usporedbu s najjačima, ali i bogatiji za jedno lijepo druženje s drugim ekipama i roditeljima koji su se pobrinuli za pravu navijačku atmosferu:
– Stvarno sam jako, jako ponosan što smo ušli među prva 4 kluba na turniru na kojem su bile 32 međunarodne ekipe, a i prije toga nije bilo jednostavno proći u daljnje faze turnira bez ijednog poraza. Ističem, dečki su dali zaista najbolje od sebe, predstavili su Klub, nas kao ekipu, ali i sebe pojedinačno u najboljem svjetlu i odgovorno tvrdim – na dobrom smo putu, kako u disciplini i ponašanju, tako i u nogometnoj igri. Svi su se igrači izrotirali koliko se moglo, radili smo “leteće” izmjene, trudili smo se i stvarno nemam zamjerke. Ono što nas se posebno dojmilo je ogromna podrška roditelja naših igrača koji su dali sve od sebe da dječacima osiguraju odličnu navijačku atmosferu, imali smo čak i harmoniku uz koju smo pjevali navijačke pjesme našeg kluba! 🙂 Na kraju, u polufinalu, protivnik je bio malo bolji, no to nije pokvarilo naše raspoloženje jer smo u partijama pokazali da se znamo nositi s renomiranim klubovima iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i da pripadamo tu gdje i jesmo – u vrhu nogometa na našim prostorima. Ono što bih istaknuo jest da su mobiteli bili pospremljeni te smo svaki slobodni trenutak uživali u međusobnom, u druženju s roditeljima, ali i kolegama iz drugih klubova.
