Bila su to vremena »mršavih krava«, stezao se kaiš na hlačama, sakupljale se prazne boce i prodavale da bi se zaradio koji dinar za Klub – citat je iz knjige »Tri desetljeća Kvarnerske rivijere«. Ipak, unatoč svim poteškoćama i nedaćama kroz koje je turnir prolazio kroz svoju povijest i dalje je tu. Na Kvarneru, gdje se iz godine u godinu održava najstariji nogometni turnir u Hrvatskoj.

Možda ne sa sjajem kojeg je imala prije dvadeset ili trideset godina kada su ovdašnjim igralištima prodefilirali igrači koji su obilježili nogometne ere svojih zemalja poput Dina Zoffa, Gerda Mullera, Paula Breitnera, Zvonimira Bobana ili Davora Šukera, ali turnir živi s jednakim žarom kojeg su imali svi oni koji su dio sebe kroz više od šest desetljeća ugradili u Kvarnersku rivijeru i napravili je jednim od najstarijih i najkvalitetnijih turnira u Europi za juniorski uzrast.

Ideja o međunarodnom omladinskom turniru rodila se za vrijeme utakmice juniora Rijeke i OFK Beograda koja je odigrana na povratku Beograđana s turnira u Bellinzoni. Iako opterećena problemima kojih u to vrijeme nije bilo malo, skupina entuzijasta predvođena »alfom i omegom« riječkog kluba Milanom Blaževićem organizirala je prvu Kvarnersku rivijeru koja je počela 17. lipnja 1953. godine. Prva inozemna momčad koja je stigla na turnir bio je München 1860, prvi pobjednik bio je splitski Hajduk, a Kvarnerska rivijera je nakon Bellinzone i Viareggija, postala treći najstariji turnir za ovo godište i ubrzo jedan od najkvalitetnijih u cijeloj Europi.

U svom prvom izdanju Rivijera je okupila 16 momčadi koje su razigravanje po skupinama igrale na igralištima u Opatiji i Rijeci (Kantrida, Krimeja, Omladinsko) s nešto drugačijim formatom natjecanja nego što je to danas budući da se već od prvog kola igralo po kup sustavu. Ipak, već iduće godine mijenja se format pa se dvije prvoplasirane momčadi ulaze u razigravanje za završnicu. Takav sustav natjecanja trajao je sve do 70-ih godina kada se nešto pokušalo napraviti na masovnosti turnira. Tako je 1972. godine te od 1976. do 1980. godine » Kvarnerska rivijera« brojala 32 momčadi podijeljene u osam skupina, odnosno 1985. i 2002. godine kada je u šest skupina podijeljeno 24 momčadi, dok se u svim ostalim izdanjima koristio sad već uobičajeni format sa 16 momčadi podijeljene u četiri skupine.

Unatoč brojnim sustavima natjecanja i ljepšim i malo manje ljepšim trenucima kroz koje je prolazila, Kvarnerska rivijera je sve ove godine ostala svojevrsni međukorak za juniore izlaznoga godišta. Neka od onih znanih imena kojima je Kvarnerska rivijera bila odskočna daska za daljnju karijeru su Dino Zoff, legendarni talijanski vratar, koji je kao igrač »Udinesea« na Kvarnerskoj rivijeri nastupio 20 godina prije nego je kao kapetan „azzurra“ odveo Italiju do titule na Mundijalu u Španjolskoj ili Dražen Ladić, Aljoša Asanović, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Prosinečki, Slaven Bilić i Igor Štimac koji su desetak godina prije osvajanja svjetske bronce u Francuskoj bili dio ovog turnira.

Kvarnerska rivijera gotovo od svog početka značila je kraj jednog igračkog perioda za igrače koji prelaze iz juniorskog u seniorski nogomet, a budući da se u današnjim standardima ta granica spušta nešto niže, od 63. izdanja dobna granica igrača koji imaju pravo nastupa spuštena je za dvije godine pa se, umjesto za izlazne juniore, turnir održava za kadete izlaznog godišta.