Jedan od najdugovječnijih trenera Škole nogometa HNK Rijeka i ove sezone kreće u nove pobjede i nove izazove s uzrastom ulaznih kadeta. Radi se o bivšem igraču HNK Rijeka Zdravku Šimiću i kategoriji dječaka koji su taman dovoljno dobri da se “penju” prema višim kategorijama, ali još uvijek i dovoljno mladi da ih trener treba čuvati, motivirati i pratiti poštujući sve “zakonitosti” njihovog odrastanja. Šimić je profesionalac svjestan da uzrast koji mu je povjeren treba dobro vodstvo i treba oštro oko kako bi se dječaci u dobi od 15 ili 16 godina, pogotovo oni s talentom i voljom za rad održali tijekom godina koje su u razvojnom smislu svakog mladog čovjeka zapravo presudne:
– Jedno su talent i procjena igrača u mladoj dobi, to je tek početak. Igrač će uvijek imati talent, ali tijekom adolescentske dobi jako je važno voditi računa o dodatnim životnim, mentalnim i psihološkim okolnostima gdje se događa da je nekim dečkima potrebna jača podrška da se zadrže na nogometu i razvijaju kroz igru, dok će neke dječake ta dob “odvući dalje” i to treba poštovati, kaže Šimić.
Na pitanje koliko je trener važan u formaciji igrača tijekom adolescencija, Šimić navodi kako trener definitivno može i mora utjecati na pozitivan način:
– Moje iskustvo tijekom ovih 8 godina rada s mladim igračima je takvo da zaista tijekom adolescencije kod igrača može doći do zasićenja nogometom. Tu je trener važan faktor jer ako im se pruži prava podrška tijekom tog osjetljivog razdoblja oni mogu pronaći pozitivnu energiju i nastaviti razvoj s istim žarom. Kod drugih, međutim, dođe do konačnog “klika u glavi” i nogomet im prestane predstavljati nešto što im je važno, više se ne pronalaze u tome. Na njihovu odluku ne možemo utjecati, već to treba prihvatiti.
Omladinski nogomet u HNK Rijeka tijekom godina
Kao jedan od trenera koji su u Školi nogometa HNK Rijeka već gotovo 10 godina, Šimić nam je dao i osvrt na svoje iskustvo tijekom tog razdoblja:
– “Rijeka” je veliki sustav na profesionalnom nivou, u kojem svaki pojedinac mora ispuniti svoje zadatke da bi se nakraju ispunili postavljeni ciljevi kluba.
Zakonitosti rada u omladinskome pogonu tijekom godina su isti. Putovi dolaska do cilja mogu se, doduše, razlikovati u nijansama, no sam cilj je jedan: razvoj igrača. Uz poštivanje senzibilnih faza razvoja i programirani rad, igrač ostvaruje svoj maksimalni potencijal u mentalnoj, fizičkoj i tehničko- taktičkoj pripremi.
Kao bivši igrač koji je također prošao omladinske nogometne faze, Šimić današnji način rada s djecom i mladima ima s čime usporediti:
– Kada sam ja bio dijete bilo je sve drugačije: jedna lopta, po mogućnosti otežala i “stvrdnuta” od kiše s prijašnjeg treninga, mi u krugu oko centra gdje bi nas trener podijelio u dvije ekipe, svatko bi naizmjence udario loptu dva puta glavom, dva puta nogom i nakon toga bismo igrali nogomet.
S današnjih pozicija vidi se ogroman napredak u svim segmenatima rada u omladinskome pogonu: u organizaciji rada, u upravljanju svih segmenata treninga, u planiranju i programiranju rada. Moram priznati da je jedan od razloga zbog kojih sam i sam postao trener taj što sam svjestan da sam mogao puno više naučiti da je sustav bio organiziran i sistematiziran kao danas.
– Danas svako dijete ima svoju loptu, mnoštvo dodatnih rekvizita, na svakome treningu prisutna su 2 do 3 trenera, svaki trenutak treninga je planiran, sistematičnost i organizacija su očiti. Pa ipak, u moje vrijeme su postojale druge prednosti, a pod njima podrazumijevam na prvome mjestu to što smo za razliku od današnjih klinaca provodili puno više vremena na otvorenom, igrali smo nogomet i po 6, 7 sati dnevno mimo treninga u klubu, razvijali smo se drugačije. Danas bi toga trebalo biti više među djecom. Nažalost, previše su zaokupirani tehnologijom, po mome mišljenju.
Zdravko Šimić jedan je od igrača dobro poznate “Rijekine” generacije iz 1999. godine nakon koje je zaigrao za “Pomorac”, a onda se otisnuo na istok zemaljske kugle, u Maleziju i Singapur:
– Nogomet na istoku, baš kao i u Europi, uživa kultni sportski, medijski i društveni status. O nogometu se priča, prate ga mediji, navijači, posjećenost utakmica je također značajna, djeca ga igraju od malih nogu.Čak je i igračka kvaliteta vrlo dobra jer Azijati su eksplozivni i brzi, no ipak u smislu fizičke snage (zbog fizičkih predispozicija) i taktičke obučenosti, tamošnji nogomet ne može parirati kvaliteti europskog nogometa.
Da je omladinski nogomet prošao veliki razvojni skok na nivou cijele Hrvatske, primjećuje i Šimić:
– Nogomet je postao globalni biznis, od prodaje igrača klubovi iz manjih zamalja poput Hrvatske pune svoje budžete. Organizacija omladinskih škola konstantno napreduje, Hrvatska redovito izbacuje talentirane i razvijene nogometaše, treneri su sve educiraniji, a igrači se potiču od sve mlađih uzrasta. Ono gdje postoji prostor za napredak je da se i treneri omladinskih kategorija amaterskih klubova adekvatno stimuliraju i cijene jer bi se uz njihovu dodatnu posvećenost i rad proširila baza kvalitetnih igrača iz koje bi profesionalni klubovi mogli selektrati igrače. Također, veliki je problem i infrastruktura za treniranje u amaterskim klubovima. Tim bi se temama trebalo sustavno posvetiti i rješiti ih na nivou države.
Međusobni utjecaji na relaciji trener – igrači
Kao odlične karakteristike jednog trenera koji radi s mladim uzrastima Zdravko Šimić istaknuo je prije svega, kao i njegove kolege, ljubav za rad s djecom:
– Na prvome je mjestu strast. Biti trener mladim igračima i pratiti ih kroz sve razvojne faze je jako kompleksan posao. Zahtijeva ljubav, stručnost, poznavanje psihologije, komunikacije, veliki spektar nogometnoga znanja. Sam trener treba biti čvrstih stavova s jedne strane, a opet dovoljno fleksibilan da razumije potrebe djeteta, roditelja, ali i cjelokupne okoline s druge strane. Osim toga, jako je važno dobiti povratnu informaciju o tome jesu li programi i vježbe koji se provode učinkoviti, daju li rezultate i jesu li ih sami igrači razumjeli. Trener za to treba imati i veliku dozu upornosti, smatra Šimić.
No, kako se igrači razvijaju uz trenera, i sam trener razvija se uz igrače:
– To je sve dvosmjerni proces. Trener također napreduje kroz povratnu informaciju koji dobije od igrača, ali i svojim okom mora vidjeti kako pojedine vježbe djeluju na dječake, jesu li im naporne, kako utječu na cijelu ekipu, drugim riječima, treba postojati konstantna komunikacija. Definitivno mi je zanimljivo čuti kako igrači doživljavaju pojedine treninge, jeli njihov doživljaj ono što sam ja kao trener htio postići i razmišljaju li igrači uopće o tome, kaže Šimić i s osmjehom na licu nastavlja:
– Istina je da neke negativne povratne informacije trener u većini slučajeva neće dobiti direktno, ali ako se dečkima nešto nešto i ne sviđa – dobar trener će to iščitati između redaka.
Za kraj, Šimić je prošlu sezonu u kojoj je vodio isti uzrast ocijenio vrlo intrigantnom i neizvjesnom, prvenstveno u psihološkom smislu:
– Bilo je neobično djelovati u takvim uvjetima, no sada imamo iskustvo i nadam se da ćemo bolje proći kroz sve što je pred nama, da ćemo odraditi što više treninga na otvorenom i dakako da više neće biti lockdowna. U sezoni koja je krenula, bit ćemo posvećeni natjecateljskom nogometu u kadetskoj prvoj ligi, podizat ćemo funkcionalno – motoričke karakteristike, radit ćemo na tehničko – taktičkoj obučenosti, na grupnoj taktici te momčadskom djelovanju.
