Marin Polonijo više nije glavni fizioterapeut HNK Rijeka. Nakon četiri godine uspješnog rada, došlo je vrijeme za rastanak, a Marina u uspješnoj karijeri očekuju novi izazovi.
– Na početku želim se zahvaliti svim djelatnicima i kolegama u klubu. Prije svega želim se zahvaliti Ivanu Manceu, glavnom operativcu koji me je doveo, njemu dugujem moj povratak u Rijeku. Hvala predsjedniku Damiru Miškoviću i svim ljudima u Upravi, naravno svim trenerima s kojima sam radio i posebno hvala Goranu Tomiću što je kao trener Rijeke prepoznao moj rad i nastavljam rad s njime u Emiratima, te ću biti dio njegovog stožera zadužen za fizioterapiju i rehabilitaciju. Hvala Nataši Bakarčić, voditeljici Medicinske službe HNK Rijeka, našem liječniku Bobanu Dangubiću i naravno svim mojim kolegama fizioterapeutima s kojma sam dijelio kliniku prve ekipe Rijeke unaprijedivši cijeli sustav jer bez njih taj sustav ne bi funkcionirao, rekao je Marin Polonijo na oproštaju od Rijeke.
Polonijo se u Rijeku vratio 2019. godine iz Al Aina u koji ga je odveo Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.
– U Rijeci je bilo dosta emotivno raditi, ipak je to moj matični klub za kojeg navijam i čiji ću ostati najveći navijač. Kad sam došao u Rijeku uvjeti su već bili jako dobri, a moja želja bila je da napravimo jedan zaokret u organizaciji službe, da služba bude još profesionalnija i stručnija i mislim da smo tako još unaprijedili rad jer su moje kolege barem dvaput godišnje išli na stručna usavršavanja i ta znanja koje su stekli vraćali su kroz rad u klubu. Mislim da je to jedan bitan podatak. Proširili smo prostore klinike i fitnessa i udarili temelj kako treba izgledati moderna služba jednog europskog kluba. Ujedno, jedini smo u Hrvatskoj napravili vlastiti, personalizirani software za praćenje ozljeda odnosno oporavak igrača od ozljede do povratka na travnjak. Možemo se pohvaliti da jedini imamo individualizirani software i to smo napravili u suradnji s Tehničkim fakultetom, te sam ujedno ponosan na suradnju s Fakultetom zdravstvenih studija. Naime, nekoliko fizioterapeuta usavršavali su se na kliničkoj praksi kroz rad u klubu i tako su dobili priliku vidjeti kako izgleda rad u profesionalnom sportu. Studenti su dolazili u klub na predavanja i vježbe, spojili smo se s akademskom zajednicom i vjerujem da su obje strane profitirale od te suradnje, rekao je Polonijo.
Za vjernog navijača Rijeke, kao točka na “i”, stigli su naravno uspjesi na travnjaku.
– U najljepšem sjećanju će mi ostati Kup kojeg smo osvojili u Šibeniku. Nažalost po Gorana Tomića, on je tad bio na klupi Lokomotive. To je bila utakmica za pamćenje, također moram istaknuti playoff u Kopenhagenu kad smo ostvarili plasman u skupine Europske lige. To je bila jedna prekrasna emocija koja nam je svima pomogla da doživimo te europske utakmice u pravom smislu riječi. Imali smo priliku putovati i natjecati se s najboljim ekipama u Europi, rekao je Polonijo.
Polonijo će karijeru nastaviti u redovima Al-Nasra iz Dubaija kojeg vodi Goran Tomić.
– Dobio sam poziv od jako dobrog kluba iz Ujedinjenijih Arapskih Emirata, u ligi gdje sam već radio pet godina u Al Ainu. Idem u ekipu koju vodi Goran Tomić s kojim sam surađivao u Rijeci, na čelu s doktorom Juricom Rakićem, koji je glavni liječnik prve momčadi i s kojim sam surađivao u inozemstvu. Nadam se i vjerujem da će novi izazov biti u pozitivnom tonu, popraćeni dobrim rezultatima, rekao je Polonijo na kraju se zahvalivši i navijačima na podršci.
– Hvala navijačima na predivnim emocijama, Armadi i svim djelatnicima u klubu od čistačica do predsjednika Damira Miškovića. Ovo je bio jedan divan period mog života i bila mi je čast raditi u klubu za kojeg navijam. Ostvario mi se dječački san da budem fizioterapeut Rijeke i zbog toga sam presretan i ponosan što sam mogao doprinijeti razvoju medicinske službe koja, uz podršku kluba, treba nastaviti raditi i nadograđivati se s novim znanjima i vještinama i napredovati u budućnosti. Za mene ovo nije zbogom već samo doviđenja jer ostajem najvjerniji navijač koji će pratiti svaku utakmicu Rijeke: Forza Fiume i Krepat ma ne molat, zaključio je Marin Polonijo.
